aparatczykovi zapisi

16.01.2008., srijeda

Bludilišta

Naletio sam jučer u Večernjem na članak koji me fakat oduševio, i ukazao mi koliko je iznenađujuće napredno bilo hrvatsko društvo, a time i hrvatsko zakonodavstvo početkom dvadesetog stoljeća. Prostitucija u Hrvata u 19. stoljeću bila je prepuštena lokalnoj zajednici i od grada do grada razlikovao se stupanj dopuštenosti javnih kuća. Grad Zagreb 1899. godine izdao je tzv. Bludilišni pravilnik kojim se regulirao rad javnih kuća. Odlično! Pravilnik je propisivao uvjete koje je morala ispunjavati vlasnica javne kuće: ženska osoba starija od 30 godina (a ja bi dodao i „sa iskustvom na istim ili sličnim poslovima“). Pravilnik je čak propisivao koncesiju za obavljanje djelatnosti bludilišta koju je dodjeljivalo Kraljevsko redarstveno povjerenstvo. Možete si zamisliti taj natječaj za koncesiju, pa uvjete koje se trebalo ispuniti, pa koji oblik pravnog udruživanja su bila bludilišta. Plaćao se i porez, autor članka ne navodi koji, ali danas bi se plaćao vjerujem porez na dobit (ako postoje uvjeti), naplaćivao PDV na osobne usluge, možda bi postojala neka posebna davanja (kao na cigarete), možda bi osim koncesije i još neka lova išla u gradski proračun. Nije tu bilo zajebancije jer Pravilnik je regulirao i preglede javnih kuća, a i medicinske preglede zaposlenica čak tri puta tjedno. Eto posla za sanitarnu, turističku i slične inspekcije, a i prilike da se zaposli još liječnika u medicini rada.
Jednom profesionalnom birokratu i stručnjaku za regulativu poput mene spoznaja da je kurvarluk u Zagrebu s početka prošlog stoljeća bio tako detaljno reguliran izaziva skoro pa oduševljenje. Da li bi se u ultrakatoličkoj i hiperkonzervativnoj zemlji poput Hrvatske ta „najstarija djelatnost“ mogla na taj način regulirati, nisam baš siguran.
Priznali mi to ili ne, unatoč tome što to priječi Kazneni zakon, prostitucija u Hrvatskoj postoji u svim svojim vidovima, od jeftinih kurava u Gajevoj koje te je muka i pogledati, do fensi eskort dama koje tijekom dana troše lovu po šminkerskim buticima, a u večernjim satima tu lovu na težak način zarađuju. Možda hrvatska konzervativno-katolička većina misli da smo mi hrvati ljudi koji se isključivo u slobodno vrijeme bavimo odlascima na mise, molitvom i meditacijom, a seksa ima samo kad postoji potreba da se produži nacija i začnu bračna djeca? U stvarnosti, nije baš tako. Hrvati su jebežljiva nacija i rado se fukaju, a javna bludilišta velikom postotku njih nisu ništa strano.
Istina je, to nije posao kao svaki drugi. Istina je, postoji problem s društvenim moralom. Ali istina je i to da prostitucija postoji i niti jedna dosadašnja mjera represije je nije mogla obuzdati (generalna prevencija, kao jedan od ciljeva kaznenog zakonodavstva, ovdje nema baš utjecaj). Onda ju je bolje legalizirati i regulirati. S obzirom na nacionalno iskustvo u bludilišnoj regulativi, izrada propisa ne bi trebala biti nikakav problem. Zakon o prostituciji i njegovi provedbeni propisi, uredbe, pravilnici i ostalo mogli bi biti sličnog sadržaja kao i gore opisani pravilnik. Propisivao bi se oblik pravnog udruživanja (možda bi bludilišta, recimo, morala biti trgovačka društva, a ne obrt, ili obrnuto), koncesije i uvjeti za ishođenje istih. Možda bi mogli uvesti i neku dozvolu, kao upravni akt, samo ne znam tko bi je izdavao i uz koje uvjete. Recimo, Dozvola za kurvanje, za svaku osobu koja obavlja tu djelatnost. Tu bi bila stroga medicinska skrb, redovni pregledi, nemogućnost produženja dozvole bez redovnih pregleda i tako. Mogli bi se propisati uvjeti za kupleraj (kao minimalni tehnički uvjeti), ono, standardna kvaliteta kreveta, sanitarnih čvorova, količina crvene rasvjete, ogledala iznad kreveta, standard kvalitete seksualnih pomagala (da bičevi budu od prave kože, a ne od skaja). U krajnju ruku moglo bi se kategorizirati i zaposlenike (vrhunska kurva, kurva visoke klase, standardna kurva). Namjerno kažem zaposlenike! Da me ne bi proglasili muškim šovinistom i slično, smatram da ovo nije isključivo ženska djelatnost, makar je vulgarna imenica kojom ju zovemo ženskog roda. Ima i muških kurvi, i muški to rade za novac. Ustavna jednakost spolova uvijek se mora poštovati. Na kraju krajeva, to nije nimalo lak posao i bilo bi pošteno propisati beneficirani radni staž, a s obzirom na specifičnosti posla, nakon nekih godina kvaliteta usluge opada, osobito kod muških.
Ovakav put legalizacije podigao bi standard i cijene usluge, ali pitanje je da li bi zaista smanjio kriminal, prisilu i trafficking koji ovu sadašnju (ilegalnu) prostituciju prate. Kao i kod lakih droga, sama ilegalnost ove djelatnosti razlog je visine cijena usluga i samim time vrhunskih zarada onih koji te poslove iz podzemlja organiziraju. Čak i legalizirana i regulirana, opet bi postojala prostitucija koja ne bi bila legalna i ne bi poštovala ni te propise koji je reguliraju. I u legalnim djelatnostima često se krše propisi da bi se došlo do superprofita, možete si misliti kako bi bilo ovdje. Na taj način bi mafijaši koji se bave organiziranjem prostitucije i dalje ostajali s onu stranu zakona i ostvarivali superprofite, iako možda ne više one koje su imali dok je sve bilo kažnjivo. Zapravo, smatram da je jedini način da ih riješi taj da se cijene usluga sruše tako nisko, da se mafiji taj biznis više ne isplati. Time bi prestao i trafficking i sva ta zla. Možda bi da bi se to provelo prostituciju trebalo ustrojiti kao javnu službu. Kvragu, možda čak i kao državnu upravu. Državna uprava za prostituciju, Hrvatski zavod za prostituciju. Ne zvuči loše. To bi zasigurno srušilo cijenu. S druge strane ako bi se prostitucija vodila kao javna služba onda bi trebalo uvesti službeničke koeficijente za plaću. Možda bi za tu službu trebao i nekakav ispit recimo, pa onda npr. da vrhunski escort mora imati visoku stručnu spremu, a da obična ulična droca mora imati barem osnovnu školu i neko bazično zdravstveno-higijensko znanje. Bilo bi tu svega i svačega za normirati i regulirati, i tome bi se moralo pristupiti ozbiljno i studiozno.
Čini mi se da se u našem društvu radije bave moralizatorskim temama umjesto da rješavaju prave probleme kao što su pitanja zaštite zdravlja i borbe protiv organiziranog kriminala. Kad se već prostitucija ne može iskorijeniti, onda je treba regulirati i kontrolirati, i to bi bilo korisno u svrhu zaštite zdravlja i suzbijanja organiziranog kriminala. Legalize it!

Povodom ove teme padaju mi na pamet moji davnašnji kratkotrajni dani u odvjetništvu. Jednog dana dok sam bio solo u uredu a moji šefovi na pauzi, na vrata je pozvonila jedna sredovječna dama pomalo u panici u rukama držeći poziv za Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu. Zamolio sam je da pričeka šefove i potrudio se baciti pogled na njen poziv da vidim o kojem se kaznenom djelu radi. Bilo je to ni manje ni više nego svodništvo. Dama je, naime, službeno vodila frizerski salon, samo to nisu bile jedine usluge koje je njen salon pružao. Njene curke, jedna naša i jedna Ukrainka, vjerovatno uplašene autoritetom istražnog suca, na saslušanju su ispričale apsolutno sve, uključujući i vrlo detaljan cjenik usluga. Oralno se tada naplaćivalo 250 kn, toliko sam zapamtio. Još sad dobro pamtim tu „poduzetnicu“, ženu od svojih 45, ne lijepu ali dobro uređenu i atraktivnu, vidjelo se da drži do sebe. Više od toga djelovao je njen nastup, njeno držanje, stav. Moglo se osjetiti da je majstor svog zanata. Ne znam što je poslije s tim slučajem bilo, jer više nisam radio tamo, ali sam intervju s njom pročitao u nekom od hrvatskih mjesečnika, u kojem je opisala svoja „poslovna“ iskustva i izazove karijere. Kad je već dobra u svom poslu i radi to bez prisile i uz dozu strasti, ne bi li bilo bolje da joj se omogući da to radi zakonito i bez zabrana?

- 22:07 - Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi